A sad ostaje vjera, ufanje, ljubav, ovo troje, ali je najveća među njima ljubav.

NASLOVNICA

Jedanaest blagodati Krunice Pape Lava XIII

Papa Lav XIII. bez sumnje je bio marljiv u pisanju enciklika. Tijekom 25 godina svojega pontifikata napisao je 88 enciklika. Pisao je o različitim temama, poput odnosa Crkve i države, obrazovanja, socijalizma, masonstva, braka, ropstva i svetaca. No teme kojima se najčešće bavio bile su marijanska pobožnost i krunica. Prvu od svojih 11 enciklika posvećenih našoj Blaženoj Majci, Supremi Apostolatus Officio („Služba vrhunskog apostolata“), napisao je 1883. godine. U njoj je izložena kratka povijest krunice, obrana njezinih koristi i usrdan poziv na njezinu ustrajnu molitvu. Izjavio je: „Katolici su uvijek u opasnostima i teškim vremenima utočište tražili u Mariji, tražili su mir u njezinoj majčinskoj dobroti.“ (SAO, 2) Glavni cilj tih enciklika bio je promicanje krunice, po kojoj se vjernici približuju Mariji, a po Mariji Isusu.

 

1. Postajemo više poput Krista kada se povjerimo Njegovoj Blaženoj Majci, jer slijedimo Njegov primjer i slušamo Njegove riječi. Druga Osoba Presvetoga Trojstva je po Mariji dobila ljudsku narav. Izabrao je postati Njezinim djetetom, i zato bismo i mi to trebali učiniti. Također, s križa je rekao svetom Ivanu da je uzme k sebi (usp. Iv 19,26-27). U svojoj predzadnjoj marijanskoj enciklici, Augustissimae Virginis Mariae („Preuzvišena Djevica Marija“), papa Lav piše: „Uistinu ćemo biti obilato nagrađeni ako naši pozivi uspiju postići da barem jedan vjernik ništa ne smatra dražim od pobožnosti Mariji; tako da se one riječi koje je sveti Ivan napisao o sebi mogu primijeniti na svakoga: ‘I učenik je od tada uze k sebi’.“ (AVM, 3)

 

2. Pobjeda nad krivovjerjima. Prvi primjer koji je papa Lav upotrijebio da oslika snagu krunice jest duhovna kampanja svetoga Dominika protiv albigenza. On kaže: “Zahvaljujući toj novoj metodi molitve – kada je se prihvati i ispravno provodi, onako kako ju je utemeljio sveti otac Dominik – počinju se vraćati pobožnost, vjera i zajedništvo, a pothvati i spletke heretika se raspadnu.“ (Supremi Apostolatus Officio, 3).

 

3. Pobjeda u ratu. Drugi primjer koristi od krunice koji papa Lav koristi je pobjeda nad turskom vojskom u bitci kod Lepanta: „U to je vrijeme rimski biskup sv. Pio V., nakon što je pobudio osjećaj za potrebu zajedničke obrane među svim kršćanskim kneževima, iznad svega, i to s najvećim žarom, težio za kršćanski svijet zadobiti zagovor moćne Majke Božje“ (SAO, 4). Kršćanske su snage pobijedile muslimanske napadače, a sv. papa Pio V. je datum bitke posvetio Našoj Gospi od Pobjede. Danas ga slavimo kao Našu Gospu od Krunice.

 

4. Porast u teološkim krepostima. Razmatranje otajstava krunice potiče nas da ispovijedamo vjeru u istinitost događaja koje razmatramo, ohrabruje nas da se nadamo udjelu u slavi koja je već dana Blaženoj Majci, i potiče naša srca da ljubimo Onoga čija je ljubav tako predivno otkrivena u svakome od otajstava. Papa Lav piše: „Ako se mi uz Njezinu moćnu pomoć posve i potpuno posvetimo tome pothvatu, moći ćemo pokazati barem obrise tako velike kreposti i svetosti, i nasljedovati onu savršenu usklađenost svojega života sa svim Božjim namjerama, kakvu je ona posjedovala u toliko čudesnoj mjeri, moći ćemo je slijediti u nebo.“ (MDM, 26)

 

5. Porast u moralnoj kreposti. Papa Lav je promišljao o brojnim načinima na koje krunica pomaže razvoj moralnih kreposti. Na primjer, u enciklici Laetitiae Sanctae zapisao je poduže razmatranje o tome kako se krunicom boriti protiv triju zlokobnih poroka njegova vremena: zaziranju od jednostavnosti, gađenju pred trpljenjem i zaboravom budućega života (usp. LS, 4-15). Krunica uspijeva iskorijeniti te poroke razvijanjem suprotnih vrlina. Papa Lav objašnjava kako pri razmatranju svako od otajstava krunice ima jedinstvene blagodati za moralni život.

 

6. Pomoć kod tjelesnih tegoba. Bilo da se radi o epidemiji kolere što se širi zemljom (usp.  Superiore Anno, 3 [„Prošle godine“]), ili o tegobama staračke dobi, Marija nam želi pomoći: „Kroz mnoge strašne događaje svih vrsta što su ih vremena sa sobom donijela, uvijek smo tražili utočište kod nje, uvijek smo k njoj uzdizali moleće oči pune vjere.“ (Magnae Dei Matris, 2).

 

7. Oprosti. Papa je svaku encikliku završio podsjetnikom o dostupnosti potpunog oprosta za sve koji mole krunicu i ispunjavaju druge preduvjete za oprost. U svojoj posljednjoj marijanskoj enciklici, Diuturni Temporis („Osvrćući se na vrijeme“), piše: „Preostaje nadodati da se uz krunicu veže velika vrijednost i korist, iz obilja povlastica i milosti koje je krase, a još više iz bogatih blaga oprosta vezanih uz nju. Očito je kako je velika korist svima koji se brinu za svoje vječno spasenje steći te blagodati“ (DT, 5). Nastavlja: „To je pitanje stjecanja potpunoga ili djelomičnoga otpuštanja duga zadovoljštine koja se, čak i nakon što je krivnja oproštena, mora platiti bilo u ovome životu, ili na drugome svijetu.“ (DT, 5)

 

8. Postajemo duhovni ratnici. Papa Lav često koristi sliku katolika u molitvi kao ratnika, a krunica je jedno od naših najsnažnijih oružja (usp. Octobri Mense, 2 [„U mjesecu listopadu“], AVM, 8). U enciklici Augustissimae veličanstveno je opisao vojsku koju formiraju svi koji se pridruže udruženju molitelja krunice: „Krunica ujedinjuje sve koji pristupe udruženju u zajedničku povezanost očinske ili vojničkoga prijateljstva, i tako se oblikuje moćna vojska, uredno uređena i usmjerena, kako bi odbila neprijateljske napade izvana i iznutra.“ (AVM, 8)

 

9. Krunica pojačava učinkovitost naše molitve. Marija je Posrednica svih milosti, što znači da Bog sve milosti izlijeva preko nje, i zato je ispravno da naše molitve budu preko nje usmjerene Bogu (usp. Adiutricem, 8) [„Najmoćnija pomoćnica“]. Papa Lav nam također govori: „Molitva dobiva svoju učinkovitost ponajviše iz dviju glavnih okolnosti: ustrajnosti i zajedništvu mnogih radi jednoga cilja“ (Fidentem Piumque Animum, 2) [„Vjera i pobožnost“]. Objašnjava kako krunica prelijepo ispunjava oba uvjeta zato što brojna ponavljanja u toj molitvi podrazumijevaju da ustrajemo u traženju Marijine pomoći, a brojnost bratovština posvećenih molitvi krunice znači da smo u svojoj molitvi krunice uvijek svrhovito povezani s drugima.

 

10. Krunica nas nadahnjuje da činimo svetu pokoru. Pokora je nužan dio kršćanskoga života. Ona nas sjedinjuje s Kristom u Njegovome trpljenju, njome dajemo zadovoljštinu za prošle grijehe, ona izgrađuje krepost. Papa nas poziva na „povezivanje molitve i pokore“ (OM, 11). Također, u promišljanju o snazi razmatranja o žalosnim otajstvima krunice on kaže: „Svjedočeći tim primjerima jakosti, i to ne samo gledanjem, nego i vjerom, tko to neće osjetiti kako mu se u srcu ražaruje želja da ih nasljeduje?“ (LS, 8)

 

11. Ona promiče istinsko jedinstvo između kršćana. Budući da je Marija majka puna ljubavi, ona želi okupiti sve koji ljube njezina Sina. Osvrćući se na koncil u Efezu (430. godine, na kojem je Marija proglašena istinskom Bogorodicom, Majkom Božjom, pobijajući tako nestorijansko krivovjerje), papa Lav podsjeća nas da je Naša Gospa pomogla ujediniti Istok i Zapad u vrijeme velikih teškoća (usp. Adiutricem, 17). Spominje i primjer apostola okupljenih uz Blaženu Majku u iščekivanju dolaska Duha Svetoga. Kaže: „Kako se Crkva pri svojemu rođenju ispravno ujedinila u molitvi s njom kao svojom zaštitnicom i najizvrsnijom čuvaricom jedinstva, tako je u ovome vremenu iznimno prikladno učiniti to isto u cijelome katoličkome svijetu.“ (FPA, 6).

o. Scott Murray

bitno.net

PIŠITE SVOJE MOLITVE I KOMENTARE

%d blogeri kao ovaj: