Sam u polutami Crkve ispod visokih svodova
priželjkujem smrt da se mogu odmoriti
od samoće, godina i darovanog života,
zaboraviti sve što sam bio i što sam htio,
a nisam mogao ni znao, a trebao sam
znati jer sam se odazvao Tvom pozivu,
obilježen imenom Tvojim.
Uznemiren pod težinom neshvaćanja osude koju izrekoše,pogleda, prsta ispružena.
Da mi je čvršća vjera znao bi prizivati utjehu
i shvatiti da nema šume od boli
kroz čije se krošnje ne vidi nebo.
Tamni su oblaci nad mojom Golgotom i
križ je veći od mene i težak kao neshvaćanje,
a Veronike nema s rupcem ni Šimuna da mi ga pomogne nositi osim Tebe.
SLAVKO VRANJKOVIĆ ŽUPNIK U ŽUPI NUŠTAR
PIŠITE SVOJE MOLITVE I KOMENTARE