Podnevna molitva

Sam u polutami Crkve ispod visokih svodova

priželjkujem smrt da se mogu odmoriti

od samoće, godina i darovanog života,

zaboraviti sve što sam bio i što sam htio,

a nisam mogao ni znao, a trebao sam

znati jer sam se odazvao Tvom pozivu,

obilježen imenom Tvojim.

Uznemiren pod težinom neshvaćanja osude koju izrekoše,pogleda, prsta ispružena.

Da mi je čvršća vjera znao bi prizivati utjehu

i shvatiti da nema šume od boli

kroz čije se krošnje ne vidi nebo.

Tamni su oblaci nad mojom Golgotom i

križ je veći od mene i težak kao neshvaćanje,

a Veronike nema s rupcem ni Šimuna da mi ga pomogne nositi osim Tebe.

SLAVKO VRANJKOVIĆ ŽUPNIK U ŽUPI NUŠTAR