A sad ostaje vjera, ufanje, ljubav, ovo troje, ali je najveća među njima ljubav.

NASLOVNICA, ŽIVOT CRKVE

Sveti Josip je uzor čistog čovjeka, čistog srca i duha

Sveti Josip

Mnogi od nas u našim domovima u vrijeme Božića imaju scene/prikaze Rođenja. Imamo viziju mirnih jaslica, okruženih obožavanjem pastira, običnih ljudi, a možda i nekoliko ovaca, magarca i vola. Čitav prizor osvijetljen je božanskom svjetlošću Kristova djeteta. Ali ovaj se pogled veoma razlikuje od najstarije slike o rođenju Gospodnjem.

 

Najranije slike ovog događaja ne pokazuju Mariju koja gleda ljubavno prema svome sinu, već ona skreće pogled prema Josipu koji je udaljen s scene. Josip je obično u donjem kutu ikone, prikazan kao pomalo utučen (klonuo duhom, potišten).

U blizini, jedan mu starac šapuće u uho. Stari čovjek je vrag, prerušeni demon, koji pokušava da namami Josipa u nevjeru, šapućući mu: “Ovo nije Sin Božji, žena te je izdala.”

Jedna od stvari koje znamo s apsolutnom sigurnošću je da je Josip bio pravedan čovjek. To znači da je Josip koračao Božjim putovima, da je implicitno vjerovao Bogu u svakom aspektu svog života.

Prema drevnom židovskom običaju, biti zaručen, to je u suštini značilo biti oženjen. Ceremonija je bila formalnost.

Kad je Josip postao svjestan Marijine trudnoće, imao je nekoliko mogućnosti. Mogao ju je dovesti pred seoski sud, ali nije je želio izložiti sramoti. Razmišljao je da se od nje mirno razvede kako bi izbjegao da je ponižava u javnosti. Njegova treća opcija, prihvaćanje djeteta kao vlastitog i dovođenje Marije u kuću, izgledalo je kao da ne dolazi u obzir. Ovo je bila Josipova kriza vjere i demoni iskušenja bili su naporni u radu.

Opis fotografije nije dostupan.

Ali razmislite kakav je čovjek bio. Njemu je povjerena Majka Božja i Sin Božji. Dvaput mu Gospod govori snom i nakon buđenja ne ustručava se pokoriti.

Josip je uzor čistog čovjeka, čistog srca i duha. Njemu je Bog povjerio sigurnost vrhunca cijelog stvaranja. Suočeni s takvom svetošću kako bi se demoni mogli nadati da će ga iskušati u sumnji?

Svijet u kojem živimo vrlo je sličan onome u kojem je živio Josip iz Nazareta. Prevladavajuća kultura je pogana. Motivira ga snaga i materijalizam, potraga za užitkom i prepuštanje sebi. To je kultura koja je izgubila vezu s božanskim i tako izgubila svoj put, zakrećući se prema dolje u strah i očaj.

U takvom svijetu ispunjenom kaosom, Josip je pozvan da zaštiti dostojanstvo svoje žene u društvu koje nije moglo razumjeti zašto je on neće jednostavno napustiti prema zakonu.

No, kao pravednik, Josip bi bio svjestan povijesti svoga naroda, ciklusa približavanja Bogu i otpadanja od Njega. Njegova vjernost Božjem zavjetu donijela mu je unutarnji mir usred svijeta koji je neprestano bjesnio u oluji.

Svi očevi znaju kako je prvi put držati dijete u naručju. Cijeli se svijet mijenja u malenom otkucaju srca. U Josipovom slučaju, demoni nikada nisu imali šanse.

Crkva, rođena od vode i krvi koja je tekla s Isusove strane, i nahranjena molitvama i ljubavlju Gospe, traži utjehu i zaštitu od đavla, u naručju svetog Josipa, užasa i straha zlih duhova.

Pax vobiscum

đakon Lawrence Klimacki

Preveo: Petar Salečić 

PIŠITE SVOJE MOLITVE I KOMENTARE

%d blogeri kao ovaj: