A sad ostaje vjera, ufanje, ljubav, ovo troje, ali je najveća među njima ljubav.

NASLOVNICA, ŽIVOT CRKVE

Gotovo 20 sati ljudi bosi hodaju u čudesnoj procesiji koja fascinira svijet

Koliko je pandemija svijet promijenila pokazuje i podatak da je drugu godinu za redom otkazana najmasovnija katolička procesija svijeta koja se tradicionalno u siječnju održava na FIlipinima. Veličanstvena je to procesija jer na jednom mjestu okuplja milijune katolika što je čudo jer malo kome uspijeva okupiti milijune u jednom srcu. Onaj koji to stoljećima uspjeva je Isus Krist u, kip koji se naziva Crni Nazarečanin. Ova procesija koja nadahnjuje svijet traje skoro dvadeset sati i ono što je najzanimljivije, ona je bosonoga, što znači da je većina hodočasnika bosa.

Mons. Jose Clemente Ignacio, rektor Male bazilike Crnog Nazarećanina, govorio je o povijesti i žestokoj pobožnosti koje stoje iza Crnog Nazarećanina.

‘Prva skupina misionara augustinaca iskrcala se u Manilu na Filipinima 1606., iz Meksika. Sa sobom su donijeli tamni kip Isusa Krista koji kleči na jednom koljenu i nosi veliki drveni križ. On je prvi put  postavljen u crkvu sv. Ivana Krstitelja u Luneti 1606. godine, a nakon dvije godine premještena je u obližnju veću crkvu. Više od stoljeća i pol kasnije, 1767., kip je prenesen u crkvu u Quiapi čiji je zaštitnik također sv. Ivan Krstitelj. Kip se smatra čudotvornim zbog toga što je ostao neoštećen u požaru koji je izbio na brodu kojim je dopremljen i koji je najvjerojatnije uzrok njegove crne boje.

 

Procesijom se obilježava prijenos slike iz Lunete u Quiapo, no važniji je vjerski i duhovni prijenos, objasnio mons Jose.

‘Na neki način prijenosom ove slike oponaša se iskustvo kalvarije: žrtva i patnja koju je naš Gospodin podnio za naše spasenje; kao kad je Isus hodao bos, noseći križ na brdu kalvarije.

 

‘Bosonoga povorka duga gotovo 4,3 kilometra kreće od tribine Quirino u Lunetiju i kreće se uskim, vijugavim gradskim cestama, a nakon 19 sati duhovne euforije, procesija na kraju stiže do Quiapa u bazilici Crnog Nazarečanina. Ljudi koji preplavljuju procesiju čine sve kako bi dotaknuli kip prije nego što se vrate doma.’ ‘Naša je kultura kultura dodira, objasnio je mons. Jose i rekao da na taj način Filipinci kao da dodiruju nebo”. Također, ove procesije popraćene su brojnim znakovima, svjedočanstvima čudesa i ozdravljenja sudionika procesija, i  to je još jedan od razloga zašto je toliko praćena diljem svijeta.

dnevno hr

PIŠITE SVOJE MOLITVE I KOMENTARE

%d blogeri kao ovaj: