A sad ostaje vjera, ufanje, ljubav, ovo troje, ali je najveća među njima ljubav.

NASLOVNICA, ŽIVOT CRKVE

Zvona koja zvone sama

Slika koja je bila izložena pokraj oltara u bazilici svetoga Petra tijekom euharistije 31. prosinca izazvala je zanimanje svijeta

Gospina slika koja je bila izložena pokraj oltara u bazilici svetoga Petra tijekom euharistijskih slavlja 31. prosinca i 1. siječnja ima zanimljivu povijest.  Izbjegavši nasilje koje je uništilo Carigrad 1453. godine, ova ikona ukrcana je na trgovački brod koji je plovio prema Napulju. Međutim, u blizini Salerna brod je potonuo u oluji, te se o ikoni, kao i o većem dijelu posade i tereta, više ništa nije znalo.

Sve dok, nedugo poslije, jedan zidar u potrazi za pijeskom na morskoj obali, nije motikom udario u nešto neobično. Bila je to ikona Carigradske Bogorodice, u Salernu poznate kao „Gospa koja dolazi s mora“.

Zidar je „spasio“ Mariju od valova, a ona je uzvratila svojom zaštitom nad svim stanovnicima.
Predaja kaže da je zidar, nakon što je motikom udario u Gospinu sliku, ostao paraliziranih ruku pa je počeo vikati i tražiti pomoć. Pritekavši mu u pomoć, ljudi su počeli kopati u pijesku te je tako pronađena ikona koju su prepoznali mornari preživjeli u brodolomu, a koji su ju ponijeli iz Carigrada. Cijeli je taj događaj privukao pozornost redovnika augustinaca, čija se zajednica nalazila u blizini plaže.
Dok su ljudi vikali da je to čudo, redovnici su organizirali procesiju te ikonu ponijeli u svoju crkvu. Čak su i zvona radosno zvonila, a da ih nitko nije dotaknuo. Ikona je tako postavljena u kapeli Duha Svetoga obitelji Mazza, otkuda je drugi dan nestala.

 

Pronađena je u štali u kojoj je ta obitelj držala konje. Vratili su je u crkvu, ali se ponovno pojavila u štali; kao da je „Izbjeglica“ Marija željela podijeliti sudbinu brojnih očajnih ljudi koji smještaj ne pronalaze u raskošnim zgradama, nego u improviziranim skloništima.

Augustinci su tada to mjesto pretvorili u kapelicu u koju je Gospa bila izložena štovanju vjernikā. Nakon što je izgrađena crkva svetog Augustina, ikona je postavljena u njezinu unutrašnjost, najprije u jednoj sporednoj kapeli, a poslije na glavnom oltaru.

 

Slika „Gospe koja dolazi s mora“ prikazuje Mariju kako sjedi na prijestolju. Odjevena je u elegantnu plavu haljinu s crvenim obrubom i zlatnim ukrasima. Desnom rukom pokazuje Djetešce, koje podupire drugom rukom i prinosi ga na klanjanje vjernicima. Isus je odjeven u crveno ruho i blagoslivlja narod uzdignutom desnom rukom. U gornjem dijelu, na rubovima slike, dva su anđela koji štuju i pomažu Mariji.

Ikona je nastala oko polovice XIV. stoljeća, a predstavlja Mariju kao Majku Božju i kao „Onu koja vodi, koja pokazuje put“. Ona „govori“ vjernicima i pokazuje kako Gospin zagovor potiče odgovor Sina, koji podiže ruku na blagoslov. Marija pokazuje Dijete svijetu, pozivajući ga da ga slijedi, dok Isus gleda svoju Majku, svoju prvu učenicu.
Pronalaženje ikone tradicionalno se svečano slavi i spominje svake godine, prve nedjelje u kolovozu, procesijom na moru. Naime, velika se pobožnost razvila tijekom stoljećā prema „Gospi koja dolazi s mora“. Vatikanski je kapitul 15. prosinca 1901. odredio njezino krunjenje, koje je održano 6. kolovoza 1922. godine, dok je 1972. župna crkva svetoga Augustina, nadbiskupskim dekretom uzdignuta na status marijanskoga svetišta, prvoga u gradu Salernu, piše vaticannews.va.

PIŠITE SVOJE MOLITVE I KOMENTARE

%d blogeri kao ovaj: