A sad ostaje vjera, ufanje, ljubav, ovo troje, ali je najveća među njima ljubav.

NASLOVNICA, ŽIVOT CRKVE

Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?

Photo by Timothy Eberly on Unsplash

Kad je Pavao u sebi samome vidio bogatstvo unutarnje mudrosti, a opet vidio da je on izvana raspadljivo tijelo, reče: To blago imamo u glinenim sudovima. Evo u blaženome Jobu glinena posuda osjeća kako je izvana iznakažena čirevima; no to blago ostaje iznutra čitavo. Izvana je iznakaženo ranama, ali riječima svete pouke izražava blago mudrosti što se zasigurno iznutra rada: Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo? Dobra, to su Božji bilo vremeniti bilo vječni darovi; zla pak naziva sadašnjim nevoljama o kojima Gospodin govori po proroku: ja sam Gospodin i nema drugoga; ja tvorim svjetlost i stvaram tamu, ja stvaram sreću i dovodim nesreću.

Ja tvorim svjetlost i stvaram tamu, jer se nevoljama izvana stvaraju tame boli, a iznutra se poukom pali svjetlo uma. ja stvaram sreću i dovodim nesreću, jer nam se onda daje mir s Bogom kad postaje nevoljom ono što je dobro sazdano, ali za čim mi pravo ne žudimo jer nam to donosi zemaljsku nesreću. Grijehom se udaljujemo od Boga, pa je stoga pravo da se njegovu miru vratimo preko nevolja. Kad se stvar koja je dobro sazdana okreće nama na bol, tada onaj koji se popravio ponizno okreće svoj um tvorcu mira.

Valja nam dobro uočiti u njegovim riječima s kolikom on promišljenošću protiv uvjeravanja svoje žene kaže: Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo? Velika je utjeha u nevolji kad podnoseći protivštine u pamet dozivamo darove kojima nas je obdario naš Stvoritelj. Tada nas neće slomiti što s bolju dolazi ako brzo u pamet dozovemo ono što nas kao dar olakšava. Napisano je: U dane sreće ne zaboravi nevolje, a u dane nevolje ne zaboravi sreću. Tko god prima darove, ali u vrijeme darivanja ne pribojava se nevolja, u oholosti ga svlada veselje. Tko je skršen nevoljama, ali se u vrijeme nevolja ne tješi darovima koje je primio, takav biva slomljen posvemašnjim očajanjem.

Zbog toga nam valja oboje spojiti da jedno podržava drugo; koliko spomen na dobro ublažuje težinu nevolje, toliko i bojazan i strah od nevolja nagriza radost dara. Zato sveti čovjek, da bi ranom potišten duh smirio, u bolima i nevolji misli na milinu darova te kaže: Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?

Iz Poučnih knjiga o Jobovoj knjizi, svetoga Grgura Velikoga, pape

PIŠITE SVOJE MOLITVE I KOMENTARE

%d blogeri kao ovaj: