A sad ostaje vjera, ufanje, ljubav, ovo troje, ali je najveća među njima ljubav.

NASLOVNICA, ŽIVOT CRKVE

Ovi ljudi su poslani u pakao da posvjedoče ljudima ovo

Image by Jan Steiner from Pixabay

Veliki tjedan potiče nas da duboko zaronimo u otajstvo Kristove muke i smrti na križu kojom je spasio ljude od vječne smrti. Ali uz razmatranje Kristove muke bilo bi dobro zaroni u svoje vlastite bijede i slabosti te shvatiti što smo zapravo zaslužili i od čega nas to beskrajno milosrđe Božje želi spasiti. Pakao, koji je istina vjere, nije nešto što Bog dobri želi i jednom čovjeku, ali čovjek nesvjestan duhovne borbe za njegovu dušu sam bira odbaciti tu veliku ljubav koja se očituje u najvećem – trenutku kad je Bog dao svoj život za prijatelje. Mnoštvo ljudi na ovom svijetu dobilo je milost iskusiti pakao. Ovo su priče deset ljudi koji su bili u paklu i natrag, i kojima je zajedničko to da su poslije ovog iskustva promijenili svoje živote i žestoko se počeli boriti za svetost – ono što Bog traži od svakog od nas.

 

1. Bill Wiese

Jednog studenog jutra 1998. Bill Wiese, autor knjige 23 minute u paklu doživio je iskustvo koje će zauvijek promijeniti tijek njegova života. U slučaju koja se odnosi na viziju, Bill Wiese, pobožni kršćanin, opisuje svoje iskustvo kao “put u pakao”. U svojoj knjizi, 23 minute u paklu , Bill Wiese opisuje mnoge užasavajuće prizore, mirise i zvukove.

Nakon onoga što se činilo kao da pada niz dugi tunel, Bill se našao u mračnom, prljavom zatvoru. Kaže da je doživio jaku vrućinu koja mu se činila prevrućom da bi život uopće mogao preživjeti tamo. Dok je bio u ovoj prljavoj ćeliji nalik zatvoru, Bill je shvatio da dva velika stvorenja dijele ćeliju s njim.

 

Tijekom svog boravka u paklu, koji je trajao točno 23 minute, Bill Wiese je doživio veliki broj užasa uključujući strahove, intenzivnu tamu, bijesnu vatrenu jamu, vrištanje, neugodne mirise i različite razine mučenja.

Odjednom, Bill se prisjeća da je ugledao jako svjetlo i osjetio kako se izdiže iz tunela kroz koji se prethodno spustio. Slijedeći svoju viziju, Bill je znao da je njegov životni poziv podijeliti svoje iskustvo sa svijetom. Nakon što je podijelio svoje iskustvo sa svima koji su htjeli slušati, snimio je cijelu sagu u svojoj prvoj knjizi, 23 minute u paklu .

Bill Wiese je posvetio svoj život dijeljenju svog iskustva, ohrabrujući vjernike i nevjernike da shvate stvarnost pakla. On nastavlja poučavati kroz svoju službu na terenu, Soul Choice Ministries.

 

Hell, Fire, Volcano, Heat, Wallpaper, Background

Image by intographics from Pixabay

2.  Kenneth Hagin

Rođen i odrastao u kršćanskoj obitelji, Kenneth Hagin doživio je pakao u dobi od 15 godina u iskustvu bliske smrti koje je rezultat kroničnog srčanog oboljenja. U svojoj knjizi pod naslovom “Vjerujem u vizije” ,  Hagin dijeli svoje iskustvo s paklom. Za razliku od Billa Wiesea, iskustvo Kennetha Hagina počelo je kada mu je srce prestalo kucati. Prisjeća se osjećaja utrnulosti koji mu se širi cijelim tijelom.

U svojoj knjizi svoje iskustvo prepričava na sljedeći način: “Počeo sam se spuštati dolje, dolje, u jamu, kao da si se spustio u bunar,  ili špilju. I nastavio sam se spuštati. Prvo sam se spustio nogama. Mogao sam pogledati gore i vidjeti svjetlo Zemlje. I to je nestalo. Tama me je okružila – tama koja je crnja od bilo koje noći koju je čovjek ikada vidio.”

On dijeli mnoge opise pakla slične drugima, uključujući intenzivnu tamu, nepodnošljivu vrućinu, čudna stvorenja i veliki plamen vatre. Na sreću Kennetha Hagina, njegovi liječnici uspjeli su ga spasiti od naizgled neizbježne smrti. Nastavio je služiti Bogu u svojim odraslim godinama.

 

3. Jennifer Perez

Jennifer Perez bila je još jedna mlada kršćanka koja je doživjela šokantno iskustvo s paklom dok je klizila i izlazila iz svijesti. Za razliku od Billa Wiesea i Kennetha Hagina, Jennifer je prvo odvedena u raj, a zatim u pakao. Sjeća se kako je, posramljena, stajala pred Bogom. Priznala je činjenicu da iako je tvrdila da je kršćanka, nije uspjela pokazati plodove svoje vjere.

Nakon ove interakcije, Jennifer se prisjeća osjećaja pada. Kako je nastavila padati, osjećala je kako joj okolina postaje sve toplija i toplija. Osjetila je neutaživu žeđ dok je osjetila intenzivan miris sumpora. Mnoge druge stvari koje dijeli na svom blogu  slične su drugima, uključujući mučenje, demone i krikove agonije.

Srećom, Jenniferin je život bio pošteđen i ona je nastavila dijeliti svoju priču u nadi da će upozoriti pojedince koji su se izgubili ili su postali mlaki u svojoj vjeri.

 

4. Matthew Botsford

Za razliku od drugih ljudi koje smo spomenuli, Matthew Botsford je bio daleko od kršćanstva kada je doživio svoje iskustvo bliske smrti u paklu. Nakon što je Matthew upucan u glavu, liječnici su ga odlučili staviti u medicinski induciranu komu kako bi mu spasili život. Ova koma je trajala 27 dana. Matthew opisuje svoje iskustvo neposredno nakon pucnja na sljedeći način: “Potpuno crnilo. Nevjerojatan strah. Otišao sam na mjesto za koje vjerujem da je pakao. Bilo je bez ičega dobrog. Iznad svega što bi bilo koja riječ mogla opisati.”

Prema svom iskustvu, sjeća se zastrašujućih stvorenja, mučenja i duboke izolacije. Iako to nije bilo odmah, Matthew Botsford se na kraju oporavio i predao svoj život Bogu.

 

5. Sestra Faustina

U jednom od najranijih zabilježenih iskustava pakla, sestra Faustina, poljska časna sestra dijeli slične osjećaje kao i drugi pojedinci koje smo spomenulii.  Ona opisuje pakao kao beskrajnu muku, neprobojnu tamu i “užasan zagušujući miris”. Također upozorava da će grešnik cijelu vječnost biti mučen organom koji je griješio, a o tome više OVDJE.

 

6. Ian McCormack

Iskustvo bliske smrti u paklu Iana McCormacka, ateista, počelo je susretom sa smrtonosnom meduzom. Po dolasku u bolnicu, Ian je proglašen mrtvim jer osoblje nije uspjelo pronaći puls. Svoj kratki susret s paklom opisuje kao više od fizičke tame, “…tamo je bilo još nešto. Osjećao sam hladan jeziv osjećaj kao da me nešto ili netko gleda.”

Ian McCormack se u očaju molio i iz tame ga je spasilo jako svjetlo. Vjeruje da mu je Bog dopustio da odluči hoće li se vratiti na zemlju ili će ostati tamo. Ian se želio vratiti na zemlju kako bi podijelio svoju priču s onima koji nisu poznavali Boga. U doista čudesnom ozdravljenju, Ian je napustio bolnicu dan nakon svoje tragične nesreće. Više o čudesnom iskustvu Iana OVDJE

 

 

7. Tamara Laroux

U dobi od 15 godina, Tamara Laroux pokušala je sebi oduzeti život. Osjetila je kako napušta svoje tijelo dok je padala nezaustavljivom brzinom i sjeća se kako je ušla u prostor tame bez apsolutno nikakvog svjetla. Vidjela je ognjenu jamu dok je promatrala svoju okolinu, vrišteći u potpunoj agoniji. Tamara se sjeća da je vidjela tisuće drugih oko sebe, a ipak osjećala osjećaj potpune izolacije.

Za čudo, Tamara je osjetila kako ju je svijetla ruka nosila u nebo nakon čega se ponovno našla u svom domu. Preživjela je svoj pokušaj samoubojstva u onome što su liječnici mogli opisati samo kao čudo i provela je ostatak života podučavajući ljude o stvarnosti pakla.

 

 

8. Howard Storm

Strogi ateist i profesor u vrijeme svog iskustva bliske smrti, Howard Storm zamalo je umro nakon hitne operacije. Prisjeća se mračnih likova u mračnoj sobi, demona, i iznad svega, beskrajne muke. Šokantno se oporavio i postao kršćanski evangelizator. Više o ovom iskustvu OVDJE

 

 

9. Sestra Josefa Menendez

Tijekom svog kratkog života sestra Josefa Menedez zabilježila je nekoliko iskustava u paklu. Ona ga upoznaje s vizijama koje joj daje Gospodin. U svojim iskustvima, ona govori o detaljnom mučenju, trulim mirisima, demonima i vatrenoj jami. Preko nje Isus je poslao važnu poruku svijetu: ‘Otac vas ne želi u paklu’, a više o poruci pročitajte OVDJE

 

 

10. Otac Jose Maniyangat

Otac Jose Maniyangat doživio je gotovo smrtno iskustvo u paklu nakon što ga je udario pijani vozač. Tijekom svog kratkog boravka u paklu, kaže da je doživio nepodnošljivu vrućinu, vrištanje ispunjeno mukom i neprestano mučenje. Koga je tamo vidio pročitajte OVDJE

 

Katekizam Katoličke crkve o paklu:

Ne možemo biti s Bogom sjedinjeni ako se slobodno ne odlučimo da ga ljubimo. Ali, Boga ne možemo ljubiti ako teško griješimo protiv njega, protiv svog bližnjega ili protiv nas samih: “Tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života” (1 Iv 3,14.15). Nas Gospodin upozorava nas da ćemo biti od njega odijeljeni, ako u teškim potrebama ne priskočimo u pomoć siromašnima i malenima, njegovoj braći. Umrijeti u smrtnom grijehu, a da se čovjek za nj nije pokajao i prihvatio milosrdnu ljubav Božju, znači, po svom slobodnom izboru, ostati zauvijek odijeljen od njega. To upravo jest stanje konačnog samoisključenja iz zajedništva s Bogom i s blaženicima, koje označujemo riječju “pakao”.

Isus često govori o “geheni”, o vatri “koja se ne gasi”, pripremljenoj onima koji do kraja života odbijaju vjerovati i obratiti se, i gdje se istodobno može izgubiti duša i tijelo. Isus teškim riječima navješćuje da će “poslati svoje anđele da pokupe sve (…) bezakonike i bace ih u peć ognjenu” (Mt 13,41-42), i da će izreći osudu: “Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni” (Mt 25,41).

Crkva u svom naučavanju potvrđuje opstojnost pakla i njegovu vječnost. Duše onih koji umiru u smrtnom grijehu odmah nakon smrti silaze u pakao, gdje trpe paklene muke, “vječni oganj”. Glavna se paklena muka sastoji u vječnom odjeljenju od Boga, u kojemu jedinome može čovjek naći život i sreću, za što je stvoren i za čime teži.

Izjave Svetoga pisma i učenje Crkve o paklu jesu poziv na odgovornost, kojom čovjek mora svoju slobodu upotrijebiti u cilju svoje vječne sudbine. Istodobno su hitan poziv na obraćenje: “Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!” (Mt 7,13-14):

Budući da ne znamo ni dana ni časa, treba, kako opominje Gospodin, da ustrajno bdijemo da, dovršivši jedini tijek našega zemaljskog života, zaslužimo s njim ući na svadbu i ubrojiti se među blagoslovljene, i da ne budemo kao zli i lijeni sluge otjerani u vječni oganj, u vanjske tmine, gdje “će biti plač i škrgut zubi”.

Bog nikoga ne predodređuje za pakao; za to je potrebno svojevoljno odvraćanje od Boga (smrtni grijeh) i ustrajanje u tome sve do kraja. U euharistijskom slavlju i u dnevnim molitvama vjernika Crkva zaziva milosrđe Boga, koji “neće da itko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju” (2 Pt 3,9):

Molimo, Gospodine, blagohotno primi ovaj žrtveni prinos nas tvojih slugu i sve obitelji svoje: obdari naše dane svojim mirom, izbavi nas od vječne osude i ubroji nas među izabrane svoje.

dnevno hr

PIŠITE SVOJE MOLITVE I KOMENTARE

%d blogeri kao ovaj: