Poziv prezbitera na savršenstvo

Sakramentom reda prezbiteri se upriličuju Kristu Svećeniku sa svrhom da, kao službenici Glave, podižu i izgrađuju cijelo njegovo Tijelo, koje je Crkva, i to kao suradnici biskupskog reda. Već su doduše u krsnom posvećenju, kao i svi ostali kršćani, primili biljeg i dar tako uzvišena zvanja i milosti da uza svu ljudsku slabost mogu i moraju težiti za savršenstvom prema Gospodinovoj riječi: Budite, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski.

Svećenici su za ovim savršenstvom dužni težiti s posebna razloga, jer oni – budući da se primanjem reda posvećuju Bogu na nov način – postaju živo oruđe Krista Vječnog Svećenika, da bi mogli kroz vjekove nastaviti njegovo čudesno djelo koje je višnjom učinkovitošću obnovilo cijelu ljudsku zajednicu. Budući dakle da svaki svećenik u svom stupnju predstavlja Kristovu osobu, svaki je nadaren posebnom milošću da bi – služeći povjerenom puku i cjelokupnom Božjem narodu – što bolje mogao slijediti savršenstvo onoga koga predstavlja i da bi se slabost ljudske puti liječila svetošću onoga koji je nama postao veliki svećenik – svet, nevin, neokaljan i odijeljen od grešnika.

Image by Martin Link from Pixabay

Krist, kojega je Otac posvetio i poslao u svijet, dao je samoga sebe za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i da sebi očisti narod koji se Bogu sviđa, koji revnuje oko dobrih djela, i tako je po muci ušao u svoju slavu. Slično i prezbiteri – posvećeni pomazanjem Duha Svetoga i od Krista poslani – u samima sebi mrtve djela puti i posve se daju na službu ljudima i tako, snagom svetosti koj om ih je Krist obdario, mogu napredovati do savršena čovjeka.

Tako , dok vrše službu Duha i pravde – samo ako su poučljivi Kristovu Duhu koji ih oživljava i vodi – oni se učvršćuju u duhovnom životu. Naime sami ih svakidašnji sveti čini – kao i cjelokupna njihova služba koju vrše u zajedništvu s biskupom i ostalim prezbiterima – usmjeruju savršenstvu života. A s druge strane, svetost prezbitera mnogo pridonosi da vlastitu službu vrše plodonosno. Premda naime Božja milost može i pomoću nedostojnih službenika ostvarivati djelo spasenja, ipak Bog redovito većma želi da se njegova veličina objavljuje po onima koji su postali podatniji poticajima i vodstvu Duha Svetoga. Zbog svoga intimnog jedinstva s Kristom i zbog svetosti svoga života mogu s Apostolom kazati: Živim, ali ne više ja, nego u meni živi Krist.

Iz dekreta Presbyterorum ordinis II. vatikanskog sabora o službi i životu prezbitera