A sad ostaje vjera, ufanje, ljubav, ovo troje, ali je najveća među njima ljubav.

NASLOVNICA, ŽIVOT CRKVE

Rasporedba spasenja

Image by Himsan from Pixabay

Bog, koji hoće da se svi ljudi spase i dodu do spoznaje istine, mnogo je puta i na mnogo načina nekoć govorio očima po prorocima, a kad dode punina vremena, posla Sina svoga, utjelovljenu Riječ, i pomaza ga Duhom Svetim, da navijesti siromasima evanđelje, da liječi slomljena srca, kao liječnik tijela i duše, posrednik između Boga i ljudi. Njegovo je čovještvo u jedinstvu s osobom Riječi bilo oruđe našega spasenja. Stoga se u Kristu savršeno ostvarilo naše pomirenje i pomilovanje i dana nam je punina bogoštovlja.

To djelo ljudskog otkupljenja i savršene proslave Božje, kojemu su predigrom bila veličanstvena Božja djela u narodu Staroga zavjeta, izvršio je Krist Gospodin, osobito vazmenim otajstvom svoje blažene muke, uskrsnuća od mrtvih i slavnog uzašašća, gdje je svojom smrću uništio našu smrt i svojim uskrsnućem obnovio naš život. Iz boka na križu usnuloga Krista provrlo je čudesno otajstvo čitave Crkve. I zato, kao što je Krist bio poslan od Oca, tako je i sam poslao svoje apostole, pune Duha Svetoga, ne samo da propovijedajući svakom stvorenju evanđelje navješćuju da nas je Sin Božji smrću svojom i uskrsnućem oslobodio od Sotonine vlasti i od smrti te nas prenio u kraljevstvo Očevo, nego također da to naviještano djelo spasenja i izvršuju žrtvom i sakramentima, oko kojih se kreće sav liturgijski život.

Tako se krštenjem ljudi uvrštavaju u Kristovo vazmeno otajstvo; s njime suumrli, suukopani i suuskrsnuli primaju duh posinjenja u kojem vičemo: Abba, Oče, i postaju pravi klanjaoci kakve Otac traži. Slično, kad god blaguju Gospodnju večeru, navješćuju smrt Gospodinovu dok on ne dođe. Stoga na sam dan Duhova, kad se Crkva objavila svijetu, oni koji prihvatiše riječ Petrovu krstiše se. 1 bijahu postojani u apostolskoj nauci, u zajedništvu lomljenja kruha i u molitvama, hvalili su Boga i uživali su naklonost svega naroda.

Otada Crkva nikada nije propustila sastajati se na slavljenje vazmenog otajstva: čitala je pritom ono što se u svim Pismima odnosilo na njega, slavila euharistiju u kojoj se uprisutnjuje pobjeda i slavodobiće njegove smrti, i ujedno zahvaljivala Bogu na neizrecivom daru u Kristu Isusu, na hvalu slave njegove.

Iz Konstitucije o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium II. vatikanskog sabora

PIŠITE SVOJE MOLITVE I KOMENTARE

%d blogeri kao ovaj: