A sad ostaje vjera, ufanje, ljubav, ovo troje, ali je najveća među njima ljubav.

NASLOVNICA, ŽIVOT CRKVE

Dobri i vjerni sluga

Tko je to, tko nas to danas okuplja da u njegovo blaženo ime slavimo bljesak Kristova Evanđelja? Neizreciva je to, a ipak jasna i očita, čarobno prozračna pojava koja nam omogućuje da u liku skromnog redovnika naziremo lik što nas zanosi i zbunjuje. Gle, nije li to sam sveti Franjo? Gledaj ga! Gledaj kako je siromašan, kako je skroman, kako je ljudski! Doista, nije li to upravo on, sveti Franjo, tako ponizan, vedar i sabran kao da je sav u zanosu unutrašnjeg gledanja nevidljive Božje prisutnosti; a ipak je s nama, tako prisutan za nas, tako dostupan, uvijek na raspolaganju – kao da nas poznaje, kao da nas očekuje, da sve o nama zna, kao da čita ono što je u nama sakriveno.

Gledaj, to je siromašni ponizni kapucin, boležljiv i slab, ali ipak tako čudnovato siguran da upravo osjećamo kako nas privlači i očarava. Gledaj, gledaj to franjevačkim okom! Vidiš li? Možda si zadrhtao. Koga si vidio? Priznajmo otvoreno: to je slabašan, pučki, ali istinit lik Isusov. Da, to je lik onoga Isusa koji u isto vrijeme razgovara s neizrecivim Bogom Ocem, gospodarom neba i zemlje, a razgovara i s nama, sićušnim slušateljima koji smo zatvoreni u ograničenu istinu, u našu malu i patničku ljudsku narav. A što Isus poručuje kroz proročku pojavu siromaška? Velike nam poručuje tajne, tajne beskrajne Božje uzvišenosti, on nas zadivljuje, ali se odmah pretvara u potresan i prodoran govor, u kojem odjekuju riječi iz Evanđelja: ”Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.” No, o kome mi to govorimo? To je otac Leopold, koji se rodio 12. svibnja 1866, a pred nešto više od trIdeset godina umro – 30. srpnja – u Padovi, gdje je proživio veći dio života.

Početak devetnice sv. Leopoldu Mandiću - 3. svibnja 2019.

Ne možemo ipak zaobići osobito važan podatak. Rođen je na istočnoj obali Jadranskog mora, u Herceg Novom, u Boki Kotorskoj, i svoju je domovinu uvijek vjerno ljubio; ali jer je živio u Padovi, nije manje ljubio ni svoju novu gostoljubivu domovinu; osobito je ljubio onaj puk među kojim je vršio svoju tihu i neumornu službu. Tako se u liku oca Leopolda sažimlju vrijednosti obaju naroda, a on ih slijeva u znamen prijateljstva i bratstva. To bi trebao usvojiti svaki njegov štovatelj. Ova posebna oznaka njegova života prvo je ispunjenje one misli i odluke koja je postala odrednicom njegova života. Svima je poznato da je otac Leopold bio prethodnik ekumenizma. On je naime o tome razmišljao, nagoviještao i promicao uspostavljanje savršenog jedinstva Crkve, u kojoj će biti potpuno zaštićene mnogovrsne raznolikosti naroda od kojih je ona sastavljena. Ali tko ne zna da je poglavita oznaka junaštva i milosnog dara oca Leopolda bila u nečem drugom? To je njegova služba ispovjednika.

Tisuće ozdravile nakon molitvi sv. Leopoldu Mandiću - Večernji.hr

Evo kako je on živio: rano ujutro slavio bi svetu misu, zatim je sjeo u ispovjedaonicu i ondje bi ostao kroz cio dan na raspolaganje pokornicima. Tako je živio skoro četrdeset godina, a nikad se ni najmanje nije potužio. To je, po našem mišljenju, glavni razlog zbog kojeg je naš ponizni kapucin zaslužio da bude sada proglašen blaženim. On se prvenstveno posvetio kao službenik sakramenta pokore. A nama preostaje da se divimo i da zahvaljujemo Gospodinu što danas dariva svojoj Crkvi tako izvanredan uzor služitelja sakramentalne milosti pokore. On, s jedne strane, potiče svećenike na vršenje tako važne službe, tako suvremenog odgoja i neusporedivoga duhovnog bogatstva.

A vjernicima, bilo da su revni, mlaki ili ravnodušni, doziva u pamet kako je i danas, danas čak više nego ikada, osobna i tajna ispovijed za njih providnosno i neizrecivo služenje, vrelo milosti i mira, škola kršćanskoga života, neusporediva okrepa na zemaljskom putu prema vječnoj sreći. Neka naš blaženik potakne mnoge ljude, obamrle u lažnim životnim nazorima današnjeg vremena, da pristupe tome doista strogom sudu pokore, ali i dragom pribježištu okrepe, unutrašnje istine, uskrsnuća na milost i vježbe za dostignuće pravoga kršćanskoga života, da tako dožive tajnu i preporodnu utjehu Evanđelja, razgovora s Ocem, susreta s Kristom, zanosa u Duhu Svetom, a u sebi da ojačaju žudnju da drugima bude dobro, žudnju za pravdom i ćudorednim dostojanstvom.

Iz govora pape Pavla VI. prigodom beatifikacije bl. LeopoldaA

PIŠITE SVOJE MOLITVE I KOMENTARE

%d blogeri kao ovaj: