O moj Bože,
ponekad je moja molitva kao oči koje gledaju gdje si Ti, jer si mi se udaljio.Ponekad je moja molitva kao ruke koje širim prema gore da bih tebi pokazao gdje ja jesam, među milijardama ljudi.
Ponekad je moja molitva kao pluća koja se šire da bi u sebe usisala svježi zrak – tvoj dašak.
Ponekad je moja molitva kao noga koja ispituje nepoznato tlo da li će me nositi, i put koji vodi tebi.
Ponekad je moja molitva kao srce koje kuca, jer bez njegova kucanja život ne ide dalje.
Ponekad je moja molitva samo kao sagnuta glava pred tobom – u znak moje nevolje, mojega grijeha, mojeg odbijanja i moje zahvale tebi.
Jednom će moja molitva biti samo još oči koje tebe gledaju, kao ruka koju prihvaćaš – kraj svih riječi, na koncu mojih dana. Amen.
BOŽE MOJ
