“Blagoslovljeno bilo, Gospodine, ime tvoje u vijeke što si htio da ova napast i nevolja dođu na mene!
Ne mogu joj izmaknuti, nego se k tebi moram uteći da mi pomogneš i okreneš je meni na dobro. Gospodine, sad sam u neprilici i nije mi srcu dobro, sadašnja patnja snažno me muči.
I sada, Oče dragi, što kazati? Sustignut sam u tjesnacu. Izbavi me iz ovoga časa. No, zato dođoh u ovaj čas, da se ti, kad budem vrlo ponižen, proslaviš, i ti me oslobodiš. Bilo ti milo, Gospodine, da me izbaviš.
Ta što mogu ja, siromah, učiniti i kamo ću bez tebe? I ovoga puta, Gospodine, daj mi strpljivosti. Pomozi mi, Bože moj, i, koliko god me nevolja stisnulo, neću se bojati.
A dotle, što reći? Gospodine, budi volja tvoja! Zaista sam zaslužio nevolju i tjeskobu. Moram stoga trpjeti: i kamo sreće da to bude strpljivo, dok oluja ne prođe i ne bude bolje.
A kadra je, Svemogući, tvoja ruka ukloniti od mene ovu kušnju i ublažiti njezin napad, da ne bih sasvim podlegao, kao što si mi i prije često puta činio, Bože moj, milosrđe moje.
I što je meni teže, to je tebi lakša ova promjena desnice Višnjega.”
Subscribe
0 Komentar