Neka me ne pamte kad odem.
Znam da sam tek nosač vječnosti u vremenu.
Da bar mogu ustvrditi da nikad nisam sišao
s puta dok sam nosio Tvoje svjetlo.
Na zemlji priznanja nema, ni zahvalnosti.
S mukom križ svećenički za Tobom nosim
uz tisuće tuđih križeva, pa u meni
naraste strah, odjekuje prazninom u mraku
iako je dan obasjao zvonik župne Crkve.
Visoko sunce, u zenitu.
Taman mi pogled od tuge.
Okrenut sam noći bez svitanja pa
ruku Tvoju tražim.
Ne vidim župljane koje susrećem, pa ne
odlaze bogatiji za utjehu, blizinu koja liječi.
Da bar niče radost za stopama mojim.
Zvona vedrinom zvone, drhte obzori,
nad selom.
Vlč Slavko Vranjković
SVEĆENIKOVA JADIKOVKA
Photo by Dolina Modlitwy from Pexels
