Platno iz Torina

Pitanje bez odgovora: Kako je fotografija čovjeka mogla dospjeti na drevnu tkaninu, čak i ako je datirala samo iz srednjeg vijeka, kada je fotografija izumljena tek u 19. stoljeću?

Do sada, čak i sekularni svijet uvelike prepoznaje da postoji tajanstvena, neobjašnjiva slika na dugačkoj tkanini od sepije poznate kao Sindon ili, “Torinsko platno”. Dok su ga znanstvenici pokušavali zatvoriti jednom zauvijek tijekom 1980-ih, uz radiokarbonsko datiranje (tvrdeći da seže samo u srednji vijek), konačno je utvrđeno da je ta kritika bila pogrešna (iskrivljena ostatkom ugljika iz srednjovjekovne vatre).

Mnogi skeptici sada priznaju neobjašnjivi pelud koji se mikroskopski nalazi u vlaknima (pelud biljaka koje su se prije dva tisućljeća nalazile isključivo oko Jeruzalema, zajedno sa sporama ili peludi poznatim isključivo u Turskoj i dijelovima Francuske gdje je pohranjeno Platno); a također priznaju da je slika stvorena bez poznate boje ili pigmenta – dapače, nije napravljena nijednom poznatom metodom.

A tu je i potpuno zapanjujuća činjenica da su detalji Plašta – za koje se stoljećima smatralo da imaju nejasne, mutne obrise Čovjeka za koje se vjerovalo da je Isus – došli do vidljivog prikaza tek nakon otkrića kamere, nakon čega je otkriven njen negativ krivulje i linije u punom reljefu – neodoljivi detalji.

Pokazalo se – nevjerojatno – da je Platno zapravo slika u negativu.

Pitanje bez odgovora: Kako je fotografija čovjeka mogla dospjeti na drevnu tkaninu, čak i ako je datirala samo iz srednjeg vijeka, kada je fotografija izumljena tek u 19. stoljeću?

A bilo je još toga — preciznih detalja o Ranama i tragovima Krvi, čak i tragovima novčića koji su, prema obredu u starom Jeruzalemu, stavljani preko očiju.

Ali da se vratim na pitanje:

Kako je slika dospjela tamo?

I ovdje se još jednom okrećemo nevjerojatnoj knjizi Iana Wilsona, Torinski pokrov. Zapanjujuće, izvijestio je, znanstvenici su se pitali postoji li odgovor na to kako je slika nastala ili utisnuta u pokrov i nalazi li se odgovor u termonuklearnim eksplozijama, jer su detonacije bombi, poput one bačene na Hirošimu, proizvele bljesak koji je ostavio otiske na cementu sjena koje su bacale nevjerojatan bljesak atomske svjetlosti .

“Dojam je neizbježan”, napisao je Wilson, “da je za sliku [Pokrova] bila odgovorna neka vrsta sile, a ne tvar. Što god da je formiralo sliku, bilo je dovoljno snažno da je projicira na plašt s udaljenosti do četiri centimetra, ali dovoljno nježno da ne izazove izobličenje u područjima gdje bi bilo izravnog kontakta.”

Sve bi se dogodilo, primijetio je, u “samo milisekundi vremena”. “Sila” je, logično se nagađa, bila energija koju je proizvelo Njegovo uskrsnuće.

Razmišlja se o naletu energije koji u platnu čuva za iduće naraštaje ono što je autor nazvao “doslovnim ‘snimkom’ Uskrsnuća”. Pustite da vam to sjedne.

„Kako god da je slika nastala“, kaže Wilson, biti ćemo oduševljeni platnom u Torinu. Jer, ako je autorova rekonstrukcija točna, Platno je preživjelo progon kršćana u prvom stoljeću, ponovljene poplave Edese, potres u Edesi, bizantski ikonoklazam, muslimansku invaziju, pljačku križara, uništenje vitezova templara, da ne spominjemo gorući incident koji je prouzročio trostruke rupe, požar 1532. i ozbiljan pokušaj paleža 1972., plus noviji požar u Torinu.“

Ironično je, primjećuje Wilson, da je svaka zgrada u kojoj se nalazio prije petnaestog stoljeća davno prošla kroz “opasnosti vremena”, ali je tkanina preživjela “gotovo neozlijeđena”. 

dnevno hr