Pokaži, Gospodine, koga si odabrao

Ovih dana, ustajući posred učenika, progovori Petar. Veoma oduševljen, a njemu je Krist i stado povjerio, kao prvi u zboru on uvijek prvi i započinje govor: Braćo ljudi, između nas valja izabrati. Sud prepušta skupu, a u isti mah one koji su za izbor naziva časnima, sebe pak oslobađa od zavisti koja je mogla nastati, jer ona često rađa velika zla.

Zašto sve to? Zar samome Petru nije bilo dopušteno odabrati. Bilo je doduše dopušteno, no da se ne bi činilo kako radi po naklonosti, on se suzdržava. Uostalom, ni Duh još nije bio sudionik. I posta više, veli, dvojicu, Josipa koji se zvaše Barsaba, po nadimku Pravedni, i Matiju. Nije ih postavio Petar, nego svi. On pak iznije savjet pokazujući kako to nije njegov čovjek, nego da je taj već davno najavljen u proroštvu. Tako je on bio tumač, a ne naredbodavac.

Treba da bude, reče on, od onih ljudi što su bili s nama, te primijeti kako se za takve traži da su bili svjedoci očevici. Iako je trebalo da dođe Duh, ipak je on o tome vodio veliku brigu.

Od ljudi, veli, što su bili s nama sve vrijeme koje Gospodin Isus provede s nama od krštenja Ivanova do dana kada je uznesen između nas. Time označuje da su oni s njime boravili, a ne jednostavno  bili učenici.

Od početka su naime mnogi išli za njim. Čuj dakle kako kaže: Bijaše jedan od dvojice koji čuše od Ivana, i pođoše za Isusom.

Sve vrijeme, veli, koje Gospodin Isus provede s nama, počevši od krštenja Ivanova. Pravo je to rečeno, jer ono što se ranije dogodilo nitko nije saznao poučen, već su to naučili od Duha.

Do dana, kaže, kad je Gospodin uznesen između nas jedan od tih ljudi treba da bude skupa s nama svjedokom njegova uskrsnuća. Nije rekao svjedokom za ostalo, već samo svjedokom uskrsnuća. Bio je dostojniji vjere onaj što je mogao reći: onaj koji je jeo, pio, koji je bio razapet, on glavom uskrsnu. Tako nije trebao biti svjedokom ni prošloga ni slijedećega razdoblja, niti čudesa, već samo uskrsnuća. Sve je ono bilo očito i javno, a uskrsnuće se zbilo skrovito i bilo je samo njima znano.

I svi skupa mole govoreći: Gospodine, ti koji poznaješ srca svih ljudi, pokaži . . . Ti, a ne mi. Razborito se pozivlju na poznavaoca srdaca. On je imao izabrati, a ne netko drugi. Tako su s pouzdanjem govorili jer je trebalo odabrati samo jednoga. I nisu rekli: odaberi, nego pokaži odabranoga, onoga kojega si izabrao, kako je rečeno – jer su znali da je od Boga sve unaprijed određeno. I baciše kocke. Još se naime nisu smatrali dostojnima da sami na svoju ruku izaberu, i zato žele biti poučeni nekim znakom.

Iz Homilija o Djelima apostolskim, svetog Ivana Zlatoustog, biskupa