Neka se u nama očituje Isusov život

Blagoslovljen Bog i Otac našega Gospodina Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svakovrsne utjehe, koji nas tješi u svoj našoj nevolji, tako da mi možemo svakovrsnom utjehom, kojom nas same tješi Bog, tješiti one koji se nalaze ma u kakvoj nevolji. Zaista, kao što se patnje Kristove preobilno jzlijevaju na nas, tako preobilna biva i naša utjeha po Kristu.

Riječi su to blaženog apostola Pavla. Triput je bio išiban šibama, pet puta bičevima, jednom kamenovan, ostavljen kao mrtav, trpio je progonstvo od svakovrsnih ljudi. Mučen je svim križevima i mukama, i to ne jednom ili dvaput, nego, kao što sam veli na drugome mjestu: Stalno se predajemo u smrt poradi Isusa, da bi se i u nama očitovao Isusov život.

U svim tim jadima Pavao ne mrmlja niti se tuži na Boga, kako to običavaju slabi. Nije ni tužan, kako to čine ljubitelji vlastite slave i užitka. Ne prosi Boga da ga oslobodi od toga, kao oni koji to ne poznaju i zato odbijaju drugovanje s tim. Pavao ne potcjenuje patnje kao oni koji ih malo cijene. Ostavivši svako neznanje i malodušnost, on i u samim jadima blagoslivlja Boga i iskazuje hvale Djelitelju kao za veliku nagradu.
On smatra sebe sretnim što može pretrpjeti nešto za čast onoga koji je na divan način pretrpio tolike pogrde da bi nas oslobodio od sramota uz koje nas je privezao grijeh. Ukrasio nas je i počastio svojim duhom i posinovljenjem Božjih sinova. U sebi i po sebi dao je zalog i znak nebeskog veselja.

Braćo moja toliko ljubljena! Neka vam Bog otvori oči da biste uvidjeli koliku nam nagradu podjeljuje u onome što svijet drži prezrenim i kojom ćemo časti biti ukrašeni u nečasti, jer tražimo Božju slavu. Kakva li nas slava čeka nakon sadašnje tuge ! Bog nam otvoreno pruža svoje dobrostive, prijateljske i blage ruke da dočeka ranjene u bojevima za njega. To, nema sumnje, pribavlja jaču slatkoću od svakog meda što ga svi napori ovdje mogu načiniti . Ako to osjećamo, mnogo ćemo žudjeti za tim rukama. Tko naime ne želi vruće onoga koji je sav vrijedan i ljubavi i čeznuća doli onoga komu je nepoznata bilo kakva želja?

Ako vas stoga one kraj nje svečanosti vesele, te njih želite vidjeti i u njima uživati, znajte da nema potpunijega puta od trpljenja. To je staza kojom su išli Krist i svi njegovi. On je naziva uskom, no ona izravno vodi u život. Jednako tako, on uči da idemo putem kojim je on išao ako želimo doći k njemu. Ne bi dolikovalo da ljudski sinovi traže putove časti, kad je Božji Sin išao stazama neugodnosti. Ta nije učenik nad učiteljem niti je sluga veći od svoga gospodara.

Dao Bog da se naš duh ni na čemu drugom ne zaustavi niti drukčije življenje traži u ovome svijetu osim u naporima i svjedočenju za križ Gospodnji.

Iz Pisama svetog Ivana iz Avile, prezbitera