MOLITVA SV FRANJI SALEŠKOM

MOLITVA SV FRANJI SALEŠKOM

Bože, htio si da sveti biskup Franjo Saleški postane svima sve za spasenje duša.

Daj da po njegovu primjeru i mi svojoj braći uvijek služimo u krotkosti i ljubavi.

Po Gospodinu. 

—————————————————————————————————

Iz Uvoda u bogoljubni život, svetoga Franje Saleškoga, biskupa 

Pobožnost dolikuje svim staležima

Stvarajući Bog svijet zapovjedi biljkama da svaka rađa plod »po svojoj vrsti«. Tako zapovijeda i kršćanima, koji su žive biljke njegove Crkve, da rađaju plodove pobožnosti, svaki prema svojoj sposobnosti, svome staležu i zvanju.

Na različit način mora biti pobožan plemić, obrtnik, sluga, knez, udovica, djevojka, žena. A ni to nije dosta. Treba pobožnost prilagoditi snazi, prilikama i dužnostima svakog pojedinca.

Molim te, Filotea, bi li bilo umjesno da biskup ushtjedne živjeti u samoći poput kartuzijanca? Bi li bilo dobro da muž i žena ne mare za imetak kao kapucini, da obrtnik boravi vazdan u crkvi kao i redovnik, a naprotiv redovnik da se izlaže svakakvim neprilikama u službi bližnjega poput biskupa? Zar takva pobožnost ne bi bila smiješna, neuredna i nepodnosiva? Ipak se ta pogreška često dešava.

Ne, Filotea, prava i iskrena pobožnost ne kvari ništa, već sve usavršava. A smeta li komu u vršenju dužnosti, to je sigurno kriva pobožnost.
Pčela vadi med iz cvijeća a da ga ne ozlijedi, ostavlja ga potpuno svježeg, kao što ga je i našla. No prava pobožnost radi još bolje. Ne škodi nikakovu zvanju ni poslu, nego ih još resi i poljepšava.

Ako se dragulji bace u med, postanu još sjajniji i blistaviji već prema svojim šarama. Tako će i svaki biti ugodniji, savršeniji, ako spoji pobožnost sa svojim zvanjem. Njom se ublažuju obiteljske brige, ljubav muža i žene postaje iskrenijom, vladaru se vjernije služi, a svaki posao je slađi i miliji.

Zabluda je, pače i krivovjerje, kad hoće istjerati pobožni život iz vojarna, iz obrtničkih kuća, iz kneževskih dvorova i iz naših obitelji. Dašto, Filotea, čisto kontemplativni način života, samostanski i redovnički, ne da se provoditi u tim staležima. No osim tih triju načina pobožnosti ima i drugih, koji mogu usavršiti ljude u svjetovnim staležima. Eno ti u Starom zavjetu Abrahama, Izaka, i Jakova, Davida, Joba, Tobije, Sare, Rebeke i Judite. U Novom zavjetu sv. Josip, Lidija i sv. Krispin bijahu posve pobožni u svojim radionicama, sv. Ana, sv. Marta, sv .. Monika, Akvila, Priscila u svome gospodarstvu, Kornelij , sv. Sebastijan, sv. Mavro u vojsci, Konstantin, Jelena, sv. Luj , bl. Amadej, sv. Eduard na svojem prijestolju. Desilo se pače da su mnogi izgubili savršenost u samoći, koja je ipak tako
prikladna za savršenost, a da su je sačuvali u svjetovnoj buci, koja tako malo prija savršenosti. Lot, veli sv. Grgur, bijaše tako čist u gradu, a okalja se u samoći. Bili gdje mu drago, možemo i moramo čeznuti za savršenim životom.