Molitva Raspetom Isusu

Gospodine Isuse,
na ovoj našoj zemlji,
zemlji orošenoj ljudskim znojem,
zemlji natopljenoj ljudskom krvlju,
zemlji izbrazdanoj ljubavlju i mržnjom;
na njoj je zasađen tvoj križ,
sredstvo nasilja
koje te učinilo slikom boli i smrti.

Ti, koga je mnoštvo odbacilo,
koga su prijatelji napustili,
koga su ubrojili među zločince,
lišili vlastitoga dostojanstva,
zlostavljali ti tijelo i dušu;
ti si sišao do dna u tamu trpljenja,
tamo gdje se čini da je i Bog daleko.

Pa, ipak, tvoje ruke, pribijene na križ,
ostaju raširene, da bi prigrlile sve ljude.
Pa, ipak, tvoje usne izgovaraju
samo riječi opraštanja i obećanja sreće:
Danas ćeš biti sa mnom u raju.

Gospodine Isuse,
tvoja se povijest nastavlja
u svakidašnjim litanijama izdaja, odbacivanja,
nevjernosti, nasilja, osveta,
koje prožimaju ovaj svijet.

Pred tvojim križem,
uvijek tako novim, ali i istim znakom
ove povijesti koja teško prihvaća preobrazbu,
pred njim snažnije i bolnije osjećamo
tragediju obespravljenih naroda i ljudi.
U njima još traje tvoja muka.
Ne prestaju pogrde, razaranja, svakidašnja zlodjela,
patnje nanesene najslabijima i nemoćnima.

Pred tobom i pred svim raspelima svijeta,
nakon zadnjega udarca kopljem,
nakon zadnjega ratnog pohoda,
nakon zadnjega nasilja nad nedužnima,
žarko te molimo za sve ljude,
a osobito za one koji koriste snagu oružja,
da bi povrijedili, da bi ponizili,
da bi nametnuli svoju moć.

Otvori im oči pred učinjenim zlom,
pred razornim posljedicama ratova,
pred žalobnim krikom i ruševinama,
pred očajnim pogledom ljudi.

Otvori pukotinu u njihovu srcu,
kako bi na unakaženim licima potlačenih
prepoznali crte tvoga lica,
u krvi žrtava krv koja teče s tvoga križa,
jer ti si brat svakomu stvorenju koje trpi,
ti, Kriste, Kralju svega stvorenoga.

Amen.