Papa Benedikt XVI:Moja duhovna oporuka

U ovaj kasni sat mog života, dok se osvrćem na desetljeća koja sam prošao, prvo što vidim je koliko toga moram zahvaliti. Nadasve zahvaljujem samome Bogu, djelitelju svih dobrih darova, koji mi je dao život i vodio me kroz mnoge nevolje; podizao me uvijek iznova kad sam počeo kliziti, obasjavao me svjetlom svog lica uvijek iznova. Gledajući unatrag, vidim i razumijem da su čak i mračni i naporni dijelovi ovog puta bili za moje spasenje i da me on tamo dobro vodio.

Zahvaljujem se svojim roditeljima koji su mi u teškim vremenima dali život i uz velika odricanja svojom ljubavlju mi podarili prekrasan dom koji svijetli kroz sve moje dane kao jarka svjetlost do danas. Prosvjetljena vjera mog oca naučila je nas braću i sestru da vjerujemo i stajala je kao vodič usred mog znanstvenog razumijevanja; majčina iskrena pobožnost i velika dobrota ostaju naslijeđe za koje ne mogu dovoljno zahvaliti. Moja me sestra služila nesebično i s ljubaznom brigom desetljećima; moj brat je uvijek iznova krčio put s mudrošću svojih prosudbi, sa svojom snažnom odlučnošću i s vedrinom svoga srca; Ne bih mogao pronaći pravi put bez tog neprestanog predvodnika i zajedničkog hoda.

Zahvaljujem Bogu od srca za mnoge prijatelje, muškarce i žene, koje je uvijek stavljao uz mene; za suradnike u svim fazama mog putovanja; za učitelje i učenike koje mi je dao. Sve vas sa zahvalnošću povjeravam njegovoj dobroti. I želio bih zahvaliti Gospodinu za prekrasnu domovinu u bavarskom podnožju Alpa, gdje mi je bilo dopušteno uvijek iznova vidjeti kako sjaji slava samoga Stvoritelja. Zahvaljujem narodu moje domovine što mi je omogućio da uvijek iznova doživljavam ljepotu vjere. Molim da naša zemlja ostane zemlja vjere i molim vas, dragi sunarodnjaci: ne dajte se otrgnuti od vjere. Na kraju, zahvaljujem Bogu za sve lijepe stvari koje sam doživio na raznim etapama svog putovanja, a posebno u Rimu i Italiji, koja je postala moj drugi dom.

Svima onima kojima sam učinio nepravdu, molim od srca za oproštenje. Ono što sam već rekao svojim sunarodnjacima, sada govorim svima koji su mi povjereni bili u službu u Crkvi: Stojte čvrsti u vjeri. Ne dajte se zbuniti! Često se čini kao da znanost – s jedne strane prirodne znanosti, s druge strane povijesnaistraživanja (osobito egzegeza Svetoga pisma) – ima nepobitne spoznaje koje su u suprotnosti s katoličkom vjerom. Svjedočio sam promjenama u prirodnoj znanosti izdaleka i mogao sam vidjeti kako se očita uvjerenja istopila protiv vjere, kako su se pokazala filozofska tumačenja koja ne pripadaju znanosti – baš kao što je, naravno, vjera naučila u dijalogu s znanostima bolje razumjeti granice nizom svojih izričaja, a time i svoju bit. Već 60 godina pratim put teologije, posebice biblijskih studija, i s promjenom generacija vidio sam kako se ruše naizgled nepokolebljive teze koje su se pokazale samo hipotezama: liberalna generacija (Harnack, Jülicher itd.), egzistencijalistička generacija (Bultmann itd.), marksistička generacija. Vidio sam i nastavljam vidjeti kako je razum vjere izronio i ponovno izranja iz klupka hipoteza. Isus Krist je doista put, istina i život – a crkva je, u svim svojim nedostacima, doista Njegovo tijelo.

Na kraju ponizno molim: Molite za mene da me Gospodin primi u vječne dvore usprkos svim mojim grijesima i nedostacima. Moja iskrena molitva ide svima onima koji su mi povjereni, dan za danom.

Benedictus PP XVI.

bitno.net