Dobrota Jahvina nije nestala
Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova.
Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.
I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.
Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje.
Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.
Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti.Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove.
Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.
Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje.
Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi.
U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.
Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice.
U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.
Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja.
Gorčinom me hranio, pelinom me napajao.
Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo.Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća!
Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.
Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!
Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.
Dobrota Jahvina nije nestala
PRIDRUŽITE SE VIBER KANALU VJERA UFANJE LJUBAV
Podijelite i lajkajte naše objave
20
20
20