Upoznaj odakle imaš da jesi, da dišeš, da misliš i znadeš – i što je najviše — da Boga spoznaješ, nadaš se kraljevstvu nebeskom, promatranju slave, sada doduše u ogledalu i zagonetci, a onda potpunije i čišće, da si sin Božji, subaštinik Kristov i da si — da odvažnije rečem postao bog: odakle tebi sve to, i od koga? Ili govoreći o ovim malim i vidljivim stvarima — čijim darom i darežljivošću promatraš ljepotu neba, tijek sunca, okrug mjeseca, mnoštvo zvijezda i onaj sklad i red koji se u svemu tome očituje kao u liri? Tko ti je dao kišu, poljodjelstvo, hranu, umjetnost, stanove, zakone, države, blag život i prožet čovječnošću, prijateljstvo i usrdno drugovanje s onim s kim si u stanu?
Odakle ti to da su ti ove životinje dane da ih pripitomiš i njima se služiš, a druge pak da se njima hraniš? Tko te postavi za gospodara i kralja nad svim stvarima koje su na zemlji?
Tko je — da ne zalazim u pojedinosti — djelitelj svega onoga čime se čovjek odlikuje nad ostalim živim bićima?
Zar ne Bog koji sada prije svega i za sve od tebe traži dobrohotnost? Zar nas ne bi bilo sram — kad smo od njega toliko toga dijelom dobili, a jednom se dijelu nadamo — ne uzvratiti mu ni tu jedinu stvar, to jest milosrdnost. On koji je Bog i Gospodin, nije se stidio nazvati našim Ocem, zar onda da se mi odreknemo onih koji su nam srodni?
Nipošto, braćo moja i prijatelji, nipošto ne dopustimo da loše upravljamo stvarima koje su nam povjerene po božanskom daru, da ne bismo čuli Petra koji negdje veli: Sramite se koji tuđe držite, stavite sebi za uzor Božju pravednost i nitko neće biti siromah. Dok drugi trpe oskudicu, ne nanosimo sebi muku oko nagomilavanja i čuvanja novca da nas ne bi napao nadahnuti Amos svojim jetkim i prijetećim govorom kad na ovaj način kaže: Pa dobro, koji velite: Kad li će mlađak proći, da bismo rasprodali žito, i subota da otvorimo svoje blago.
Mi se povedimo za onim prvim i najvišim Božjim zakonom. On daje kišu pravednicima i grešnicima i čini da sunce izlazi jednako za sve. Svim zemaljskim živim bićima pruža slobodnu zemlju, izvore, rijeke i šume; zrak pticama i vodu onome što živi u vodi. Svima je u izobilju dodijelio prvotne životne potpore koje nisu ničijom vlasti zaposjednute, nikakvim zakonom ograničene ili odmjerene granicama. Te su životne potpore zajedničarske, znatne i obilate. Dane su bez ikakvog nedostatka kako bi Bog jednakošću dara ukrasio jednako dostojanstvo naravi i pokazao bogatstvo svoje dobrote.
Iz Govora svetoga Grgura Nazijanskog, biskupa
KOMENTARI