ISUSE MOJ

Isuse moj!

Tko hoće živjeti kršćanski mora duhovno osjetit agoniju, patnju, bičevanje, nošenje križa, razapinjanje. Molitva bez vjere i vjerovanja je bačena u prazno.

Pok. Ivančić uporno govori uči, tumači o sjedinjenju, razmatranju svih Otajstava a posebno petkom Dan Muke Gospodnje. Isuse usudim se u razmatranjima biti stobom, kako samo sa ljubavlju gledaš nas jadne grešnike. Bol duhovna se javlja u prsima mojim.

Biti siromašan, a bogat sa Bogom i vjerom(Otvara se u novoj kartice preglednika)

Osjećam tjeskobu čujem presveti glas Abba Oče i pogled prema Ocu. Promatram lice mokro i krvavi znoj, o ljubljeni moj kako bih ti prišla zagrlila te, a što bi rekla, Nijema sam.. usne se ne pomiču, gledam kako te odvode, gura se rulja viče, a ti samo gledaš, i podnosiš, bol, bol od ljudskog grijeha.

O Isuse vrišti srce moje dok te bičuju, vrišti dok te trnovom krunom ranjavaju. I moj grijeh, i svi grijesi na križu pod kojim padaš, Isuseeee, vrišti srce moje i vidim Majku kako se susrećeš sa njom. Sine moj, plač majke,, i sina majko..

O Isuse(Otvara se u novoj kartice preglednika)

Razapinjanje stišćem ruke grčim se plačem, izobličen od udaraca a još više od mržnje, grijeha gledam te raspetog i grcam, oprosti, oprosti.. I ti moliš Oca da oprosti jer neznaju, neznamo što činimo..

Oprosti, oprosti ljubljeni moj.

O predragi tada sam shvatila što znači razmatrat Krunicu, a što nabrajat..

Hvala ti što si mi dopustio da često budem stobom i u drugim Otajstvima, makar kratko samo da moja molitva bude uslišena Kriste moj.

AUTOR ZDRAVKA KRAJINA