U središtu proslave Božića jest novorođeno dijete. Što bih ga pitao kada bih ga, recimo, držao nekoliko minuta u svojim rukama?
Promatrajući to dijete na pamet mi dolazi da ga upitam: “Reci mi, što planiraš učiniti sa svojim vratolomnim i dragocjenim životom?”Dijete, naravno, ne može odgovoriti, stoga Marija govori umjesto njega.
Znajući njegova dva imena – Isus i Emanuel – odgovorila bi da su njegovi Bogom dani zadatci da bude sa svojim narodom i da ih spasi. O tome – kako se to može dogoditi – razmislimo nakratko u tišini. U dobi od dvanaest godina kaže nam: “Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?” Ovdje nam se tek mrvicu daje naslutiti o njegovu “vratolomnu i dragocjenu životu”, i ništa više.
Slušam ga kasnije u sinagogi kada započinje javno poslanje. Kaže: “Bog me šalje donijeti radosnu vijest siromasima.”
To mi daje naslutiti nešto više o njegovu planu. Nekoliko godina kasnije, dok umire, ponovno mu tiho postavljam pitanje: “Je li ovo tvoj plan koji si imao sa svojim vratolomnim i dragocjenim životom?” Odgovorio mi je: “Da!
Trudio sam se objaviti kakav je Bog uistinu – da svakoga beskrajno ljubi; njegova ljubav nadilazi patnju i umiranje. Ovo je smisao moga, kako ga ti nazivaš, vratolomna i dragocjena života.” Isus mi se okreće i sa smiješkom me pita: ”A što ti planiraš sa svojim životom?”Hvala medjugorje.info
KOMENTARI