Kristov križ — spasenje ljudskoga roda

Smrt je zgazila našega Gospodina a on je nju za uzvrat zgazio kao što se put gazi. On se podvrgao smrti i hotimice ju je podnio da samu smrt uništi. Gospodin je naš izašao noseći križ, jer je smrt to htjela: uskliknuo je na križu i izveo je mrtve iz Podzemlja, premda smrt to nije željela.

Smrt ga ubi u tijelu koje je nosio; istim oružjem on je iz smrti iznio pobjedu. Božanstvo se skrilo pod čovještvom i pristupilo je k smrti koja ubija i koja je bila ubijena. Smrt je ubila naravni život, a nju je ubio nadnaravni život.
Budući dakle da smrt nije njega mogla proždrijeti bez tijela, niti ga je Podzemlje moglo uništiti bez tijela, došao je k Djevici, da se odatle, uzetim od nje tijelom kao kolima, poveze do Podzemlja. U primljenom tijelu uđe u Podzemlje, razori njegovo blago i rasprši mu bogatstvo.

gimesalvatelli-1549929353595-cathopic

Dođe dakle do Eve, majke svih živih. Ona je vinograd čiju je ogradu smrt otvorila vlastitim Evinim rukama da okusi plod njezin; tako Eva, majka svih živih, postade izvor smrti svim živima.

Procvjeta pak Marija, nova mladica od stare mladice Eve, i u njoj se nastanio novi život, Krist, da okusivši smrt i pouzdano je prihvativši, njoj u smrtnome plodu sakrije Život što smrt razara. Kad ga je dakle smrt u sebe upila, ničega se ne bojeći oslobodi život i s njime mnoge.

Dičan Sin tesarov, koji svoj križ uzdignu nad Podzemlje sve uništavajući, prenese i ljudski rod u dom života. Budući dakle da je po drvetu ljudski rod pao u Podzemlje, na križu je prešao u dom života. U to je dakle drvo bila uštrcana gorčina, ali je u njega bila usađena i mladica slasti da upoznamo onoga kome ni jedno stvorenje ne može odoljeti.

Image by Holger Schué from Pixabay

Neka je slava tebi, koji si svoj križ postavio mostom nad smrću da preko njega prijeđu duše iz područja smrti u područje života.

Neka je slava tebi koji si obukao tijelo smrtnoga čovjeka i učinio ga izvorom života svima smrtnicima. Ti sada živiš, jer su tvoji ubojice radili poput poljodjelaca prema tvome životu; njega su naime poput pšenice duboko zasijali da odatle uskrsne i sa sobom pridigne mnoge.

Dođite, prinesimo svoju ljubav — veliku i sveopću žrtvu, recimo predivne pjesme i molitve onome koji svoj križ prinese Bogu kao žrtvu da iz nje sve nas obogati.

Iz Govora svetoga Efrema, đakona