Napomena: Čitati treba smireno i bez žurbe, da svaka riječ bude posijana u srce. Potrebna su tri čitača. Iza svakog odlomka je kratka stanka. Može se pjevati 22. psalam „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (kao na Cvjetnicu) ili druga pjesma. Nakon pjesme se ostavlja vrijeme tišine za osobnu molitvu.
Uvodna molitva (svećenik)-Ne mora biti svećenik
Dobrostivi Bože! Evo nas zajedno s tvojim Sinom u Maslinskom vrtu. Tjeskoban je, žalostan. Osjeća se potpuno zapuštenim i napuštenim. Zato je tako želio da njegovi učenici budu uz njega, da bdiju i mole. Evo, Gospodine, mi večeras želimo biti uz njega u trenucima njegove smrtne borbe, želimo ustrajati s njim u molitvi. Daj nam da nasljedujemo njegovu predanost, njegovu poniznost, njegovu ljubav i njegovu odlučnost da vrši tvoju volju sve do smrti. Daj da ti i mi budemo vjerni sada i u sve vjekove. Amen.
1. čitač
Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: „Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.“
2. čitač
Blagdanska svečana večera je gotova. Slavlje je završeno. Ono što je pred njim stajalo od samog početka njegovog djelovanja, njegovog rođenja, ono što je izgledalo tako daleko, sad je blizu, pred njim. Eto, još prije nekoliko dana slavili su ga kao Mesiju kličući: „Hosana!“ A sad se, evo, sve više suzuje krug onih koji su stvarno uz njega. Bili su zajedno na večeri. A samo on je znao da je to bila posljednja večera. I sad je Isus sve više sam. Već je jedan učenik otišao. Drugi su umorni. Spavali bi. Umor je jači od njih. Spavaju. Jednostavno ne osjećaju Isusovu samrtnu muku. A Isus tako traži njihovu blizinu. Osjeća kako ga hvata napuštenost i zapuštenost. Samoća. Došao je njegov čas…
3. čitač
Gospodine, iskusio si što znači samoća i zapuštenost. Ti predobro znaš kako je teško biti sam u časovima tjeskobe i kušnje. Kada i nas zahvati osjećaj zapuštenosti, tuge i tjeskobe, pošalji nam prave prijatelje, ali prije svega ti budi uz nas. Smiluj nam se, Gospodine!
(Pjesma)
1. čitač
I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba pa im reče: „Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!“
2. čitač
Gospodin izabire trojicu za koju je mislio da su mu najbliži. Nikada nije bio tužniji, nikada uznemireniji. Spopadaju ga užas i tjeskoba. Sve muke i nevolje, svi strahovi i sva plašila, sav nered koji su ostavili ljudski grijesi, sručuju se na Isusa. Užas i tjeskoba. I evo: on, Bog i čovjek, on, Gospodar neba i zemlje, on po kome je sve stvoreno, on, jedinorođeni Sin Očev, on, Gospodin i Krist – on traži pomoć, blizinu i podršku ljudi.
3. čitač
Gospodine, svakog pojedinog od nas ti pozivaš da budemo među onom trojicom. Pozivaš nas da budemo s tobom u tvojoj tjeskobi, u tvojim bolima i u tvojim patnjama. Ti želiš da budemo uz svakog čovjeka koji pati i treba našu blizinu. Ti želiš, Isuse, da budemo s tobom. Evo, odlučujemo biti s tobom večeras. Odlučujemo biti s tobom svakoga dana u molitvi. Želimo da ti budeš s nama i mi s tobom. Ništa više ne želimo činiti bez tebe. Ne daj da se ikada odijelimo od tebe. Smiluj nam se Gospodine!
(Pjesma)
1. čitač
Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše: „Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!“
2. čitač
Ovo je vrhunac Isusove molitve. Ovo je srce svake prave molitve. Isus, nama u svemu jednak osim u grijehu, obuzet je užasom zbog strašne muke i smrti koji stoje pred njim. Cijelo se njegovo biće otima. On ne bi htio tako završiti svoj život, u mukama duše i tijela. Plaši se smrti koja je pred njim, ali ga razdire i nezahvalnost puka koji se posvema okreće protiv njega. I onda dolazi molitva koja mijenja svekolik tijek povijesti roda Adamova: Isus veli svome Ocu: „Neka ne bude moja, nego tvoja volja!“ Tamo gdje je prvi Adam pao želeći vršiti svoju, a ne Božju volju, Isus, drugi Adam pobjeđuje. Svome Ocu on postaje poslušan sve do smrti, smrti na križu.
3. čitač
Gospodine Isuse, daj da s potpunim pouzdanjem i s potpunom predanošću i mi svakodnevno govorimo u molitvi: „Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji!“ I onda kad je teško, i onda kad izgleda nemoguće, i onda kad nam se čini da svi drugi drugačije misle, pomozi nam da i mi kažemo: “Budi volja tvoja”. Smiluj nam se, Gospodine!
(Pjesma)
1. čitač
A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.
2. čitač
Ne može Otac a da ne vidi muku i tjeskobu svojega Sina. Toliko je to bilo teško i strašno, da Isus iznemaže. Zato mu Bog šalje svojega anđela. Tko može više ohrabriti od samoga Boga? Ojačan tom utjehom, Isus se to usrdnije moli, što je veća nevolja. A nevolja je doista bila strašna, jer ne možemo zamisliti ništa užasnije od samrtnog znoja koji je kapao kao kaplje krvi. To je ona smrtna tjeskoba koju samo Božja snaga može nadvladati.
3. čitač
Smiluj nam se, Gospodine, po zaslugama svoje smrtne muke. Tvoja je ljubav prema svome Ocu i prema nama tolika da nadvladava i te muke, od kojih ne možemo teže zamisliti. Smiluj nam se i daj nam jakosti, da i mi u svojim tjeskobama zazivamo istu Božju snagu, ne pouzdajući se u svoje slabe ljudske sile, nego u neizmjernu i nadspoznatljivu ljubav Božju. Smiluj nam se, Gospodine!
(Pjesma)
1. čitač
I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: „Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti?“
2. čitač
Eto to je čovjek. Petar, Ivan i Jakov spavaju. Uopće nisu razumjeli da je Isus u tolikoj tjeskobi. Nisu postali svjesni, što se zapravo zbiva. A mogli su. Samo da su imali osjećaja, mogli su zamijetiti i na posljednjoj večeri da je Isus potresen u duhu. Čak i kad ih je Isus zamolio da budu uza nj, da mole s njime, to uopće nije do njih doprlo. Bili su umorni i zaspali su. Zato strašno zvuči Isusov prijekor. „Zar nisi mogao barem jedan sat probdjeti sa mnom?“
3. čitač
Sačuvaj nas od bešćutnosti, Gospodine. Koliko puta kraj mene prolaze moji najbliži, a da ne zapažam njihove potrebe, njihove poteškoće i njihove tjeskobe. Toliko se puta događa da se zabavljam samo sobom, a da ne primjećujem kraj sebe čovjeka kojemu je potrebna moja pomoć. Htjeli bismo doista biti bližnji jedni drugima. Bližnji srcem i spremnošću za pomoć, bližnji ljubavlju. Smiluj nam se, Gospodine!
(Pjesma)
1. čitač
„Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.“
2. čitač
Evo kako Isus razumijeva svoj život, evo kako on shvaća ispravno služenje Bogu. Priznaje kako je ljudsko tijelo slabo, ali dobro zna da se duh jača molitvom. Kad čovjek uporno traži Boga, svaka napast mora ustuknuti.
3. čitač
Gospodine Isuse, htjeli bismo i mi biti vjerni i ustrajni u molitvi. Daj nam snage i milosti da svednevice upravljamo svoj glas i svoje srce Bogu koji nas ljubi. Smiluj nam se, Gospodine!
(Pjesma)
1. čitač
Opet, po drugi put, ode i pomoli se: „Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!“
2. čitač
Evo, to je prava molitva: ustrajna i uporna. Isus ponavlja molitvu koju je ranije već bio izrekao. Upravo je to molitva: neprestano zazivanje Boga. I tu molitvu, za njega i za nas najvažniju i najdublju, Isus ponavlja. Time i nama govori što je srce svake molitve: „Oče, budi volja tvoja!“
3. čitač
Gospodine, daj i nama ustrajnosti u molitvi. I onda kad nam se čini da nam je molitva uzaludna. I onda kada danima i godinama molimo, a ne vidimo da smo uslišani. Nauči nas da je smisao molitve u molitvi, u traženju tvoje volje. Kao što je Marija rekla: „Neka mi bude po tvojoj riječi“, kao što si ti Isuse, rekao: „Budi volja tvoja“, daj i nama da srcem i životom molimo: „Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji!“ Smiluj nam se, Gospodine!
(Pjesma)
1. čitač
I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. Tada dođe učenicima i reče im: „Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.“
2. čitač
Po treći put Isus ponavlja istu molitvu. I opet vidi svoje učenike kako bešćutno spavaju. Pa ipak, iako ga ljudi napuštaju, iako su učenici daleko od toga da vide i razumiju, ipak, Isusa je ova molitva ojačala. Stoga i veli: „Ustanite, hajdemo!“
3. čitač
Gospodine, znamo da s tobom možemo nadvladati sve nevolje. S tobom nam je svaki križ put do proslave, svaka nevolja koju s tobom podnosimo – put do spasenja. Daj nam ustrajnosti u molitvi. Daj nam ustrajnosti u vršenju tvoje volje. Daj nam da budemo s tobom u tvojim patnjama, da bismo bili dionici i tvojega slavnog uskrsnuća. Smiluj nam se, Gospodine!
Zaključna molitva (svećenik)
Zahvaljujemo ti, dobrostivi Bože za Isusa Krista, tvojega Sina i našega Spasitelja. Zahvaljujemo ti za njegovu vjernost i ljubav sve do predanja vlastitog života. Hvala ti što smo mogli ovu uru probdjeti s njime. Daj da ti, zaslugama muke, smrti i uskrsnuća njegova, zahvaljujemo i sada i u sve vijeke vjekova. Amen.
KOMENTARI