Plač i uzdanje
Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova. Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti. I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje. Načinio mi jaram, glavu obrubio ·tegobama.Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti.Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove.Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje.Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi. U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice.
U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca. Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja. Gorčinom me hranio, pelinom me napajao.Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo. Duši je mojoj oduzet mir, i više ne znam što je sreća! Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Gospodina dolazi.
Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova !Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni. To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.Dobrota Gospodnja nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.
Nastavi molitvu i poruke i izvan stranice 🙏✨
Svaki dan nova molitva, duhovna misao ili video poruka stiže ti na telefon.
Pridruži se zajednici koja raste – biraj platformu koja ti najviše odgovara!
Instagram: reelsi i dnevne molitve u videu
WhatsApp: direktne poruke i blagoslovi
Telegram: najbrže obavijesti i molitve
Pridruži se gdje ti najviše odgovara! 🌟
SADRŽAJ
- Plač i uzdanje Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova. Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti. I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje. Načinio mi jaram, glavu obrubio ·tegobama.
- Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti.Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove.Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje.Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi. U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice.
- U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca. Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja. Gorčinom me hranio, pelinom me napajao.Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo. Duši je mojoj oduzet mir, i više ne znam što je sreća! Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Gospodina dolazi.
- Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova !Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni. To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.Dobrota Gospodnja nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.
Leave a Reply